U Virovitičko-podravskoj županiji, preciznije u gradu Orahovica, na proplancima Papuka, još zidine stoje,a možete i sami provjeriti da postoji grad,a ime mu je Ružica grad.
A Ružica grad je utvrda gdje se nekad davno rodila djevojčica, koja biješe lijepa poput ruže, te joj dadoše ime Ružica.
Ružica je bila tek mlada djevojka kad ju je snašla nesreća.Naime zajedno sa narodom na bojno polje krenuli su njezin otac i braća i nisu se vraćali,a kako su dani prolazili crne slutnje i očaj obuzele su princezu Ružicu.
Jednoga dana narod je okružio dvor i u dugim pogrebnim povorkama doneseni su ostaci slavenskih junaka poginulih u ratu,njezinog oca i braće.
Narod je bolno naricao nad svojim knezom i vojvodama pa tako i sama prenceza Ružica.
Njihova dragocjena krv vladara je prolivena i ostala je jedino u princezi Ružici, pa stoga narod i poželi da im ona, princeza Ružica bude vladarica,kneginja.
Tako visoku i odgovornu dužnost princeza Ružica nije željela prihvatiti pa je sazvala skupštinu i predložila da se izabere knez,a ona bi se povukla u brda i slobodno živjela kao pastirica.
Skupština se sastala,ali je narod proglasi vladaricom jer se jedino tako mogao odužiti uspomeni na njezina oca i braću.I tako se Ružica prihvati vrhovne vlasti da postane kneginjom.
A kako je kneginji za dobrobit obrane naroda bio potreban i knez,kneginja Ružica odliči da će se udati za najhrabijeg viteza i zaštititi svoj narod, pa pristane da nahrabriji vitez postane njezin knez.
I tako skupština odlući i objavi turnir za najhrabrijim i najljepšim vitezom koji će se na turniru boriti za ruku lijepe kneginje Ružice i postati knezom.
Na dvoru je taj dan bilo sve svečano,a na okolnom brdima paljeni su krijesovi najavljujući dolazak najhrabrijih i najljepših vitezova.
I turnir za ruku kneginje Ružice je započeo,a nakon duge i teške borbe pobjednjk je nad ostalim vitezovima postao gotski vitez Ulrich,tzv.Crni vitez.On je svojim kopljem srušio s konja sve svoje protivnike, a onda kad je skinio svoj crni oklop, prolomio se očajan krik :“Izdaja! Ulrich je pobijedio pomoću prijevare i lukavštine! Ja nikad, ne bih mogla dopustiti da nad mojim narodom i nad mojom zemljom gospodari tuđin, zakleti neprijatelj Slavena!“ vikala je Ružica.
Pojurila je potom strelovito i nestala u nepristupačnim stjenama.Nikada više nitko nije vidio kneginju Ružicu, a ruže i dalje cvijetaju Orahovici i čuvaju njezin narod u svim bojama njezine ljubavi crvene ruže,dobrote bijele ruže,nježnosti ružičaste ruže,hrabrosti ljubičaste ruže i bojama prošlosti žute ruže jer tajna je zauvijek ostala u ljekovitosti ružinih latica.
I dan danas,ako to želite u Orhovici možete vidjeti kako rastu i cvijetaju Ružicine ruže i uljepšavaju grad Orahovicu u svim bojama ljubavi,dobrote,nježnosti i hrabrosti,a zidine stoje i pričaju o prošlosti...